U sredu 13. 3. 2024. godine od 17 časova održan je onlajn tematski sastanak na temu „Uključivanje dece iz inostranstva u naš obrazovni sistem – Kakve su barijere i kako ih prevazići?“.
Sagovornici tematskog sastanka su uvaženi pripadnici i stručnjaci koji su nam dali mogućnost da se ovom temom bavimo iz različitih perspektiva. Zainteresovanost je bila izuzetno velika, više od 350 učesnika je želeo da prati sastanak.
Članovi Društva, pretplatnici, stručni i naučni saradnici imali su priliku da prate ovaj besplatan događaj, da budu uključeni u dešavanja kao i da pitaju i prodiskutuju o svim nedoumicama koje su imali. Takođe da daju i svoj savet, podele svoje iskustvo i prikažu svoju perspektivu situacije koja je aktuelna poslednjih par godina u velikom delanju.
Tematski sastanak otvorila je članica tima Pedagoškog društva Vojvodine, Snežana Šćiban, a glavi organizator i rukovodilac događaja bila je potpredsednica Pedagoškog društva Vojvodine dr Otilia Velišek Braško.
Cilj susreta je predstavljanje situacije u našem obrazovnom sistemu povodom uključivanja dece iz inostranstva koja ne poznaju zvaničan jezik(e) vaspitno-obrazovnog procesa pri čemu je potrebno da uče na svom nematernjem, odnosno stranom jeziku. U poslednjih nekoliko godina ovaj fenomen je vrlo prisutan u našem vaspitno-obrazovnom sistemu i prožima sve nivoe obrazovanja, pri čemu je najviše izražen u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju.
Na čelu osnovne škole govorila je sagovornica, Tatjanja Šrek, koja je pedagogica i stručna saradnica Osnovne škole „Miloš Crnjanski“ u Novom Sadu. Dok je iza srednje škole govorila Dragana Bajatović, pedagogica i stručna saradnica Gimnazije „Svetozar Marković“ u Novom Sadu. Pored njih reč su imale i koleginice i stručne saradnice Vesna Radulović, pedagogica, prosvetna savetnica Školske uprave u Novom Sadu kao i Ivana Nikačev, direktorka Predškolske ustanove „Dreamland“ u Novom Sadu.
Prema zakonskim regulativima u naš obrazovni sistem deca iz inostranstva imaju pravo na uključivanje u obrazovni sistem i nakon nostrifikacije diplome ili svedočanstva o završenom nivou školovanja, upisuju se u odgovarajući redovan razred, najčešće je to onaj razred koji odgovara detetu po uzrastu. Naš obrazovni sistem ne prepoznaje i ne nudi mogućnost neke „pripremne“ godine niti nekog „nultog“ razreda za učenje jezika, već je data mogućnost da se srpski jezik uči kao nematernji ili strani unutar škole. Uključivanje u odgovarajući razred po uzrastu sa nedovoljnim poznavanjem jezika na kojem treba da uči, jeste vrlo izazovno za dete, ali rezultati pokazuju da u takvom okruženje u obrazovnom sistemu i među vršnjacima se najbrže savladava jezik.
Razlika između osnovnoškolskog i srednješkolskog obrazovanja je izuzetno vidna i značajna. Ona je izazovna kako za samu decu tako i za roditelje, a pogotovo za roditelje i decu iz sredine koja je za njih u potpunosti drugačija od one na koju su navikli. Pričalo se o perspektivi porodica iz inostranstva, koji su iz različitih razloga došli u našu zemlju, koja im je nepoznata, drugačiji je kulturološki kontekst, kojima je preseljenje stresna situacija i potresno je da se snađu, uklope i da nastave svoj život u novoj sredini. Posebna pažnja se posvetila detetu koje je došlo u nepoznatu sredinu. Teškoće prilagođavanja na nivou socijalnog i fizičkog okruženja ima za njih kao i uvažavajući specifičnosti njihovog uzrasta, i na sve to da budu uključeni u obrazovni sistem koji im je takođe nepoznat, gde treba da savladaju strani jezik za učenje i obrazovanje.
- Krucijalne barijere koje je u početku izuzetno teško prevazići i u kojima je i podrška okoline neminovna jesu te da je najvažnije naučiti komunicirati. Komunikacija predstavlja ključ razrešenja prepreki. Postavljala su se pitanja vezano za prevodioce u ostvarivanju komunikacije između prosvetnih radnika i dece, kao i u saradnji sa roditeljima. Kako realizovati nastavu srpskog kao nematernjeg, odnosno stranog jezika?
- Pored komunikacije najveći izazovi se javljaju u realizaciji procesa učenja, obrazovanja, odnosno nastavnog procesa iz perspektive prosvetnog kadra. Pitanja koja su se javila od učesnika tematskog sastanka su: Kako realizovati nastavu? Kako prilagoditi nastavu? Kako izraditi plan podrške detetu? Da li treba IOP? Kako ih ocenjivati? Da li koristite „paralelne udžbenike“?
- Najvažnija stvar jeste upoznavanje deteta iz inostranstva sa prostorom u kojem će učiti i boraviti sa drugom decom. U takvim situacijama mogućnost jeste da se takva deca prihvate ili ne, da krenu sa pohađanjem nastave ili ne kao i to da budu prihvaćeni od svojih vršnjaka ili ne. Diskutovalo se na pitanje kako ih integrisati u okruženje i među vršnjake?
Na teritoriji Novog Sada najviše dece iz inostranstva čine deca iz Rusije. Pozitivne strane našeg obrazovnog sistema jesu te što su deca iz inostranstva pozitivno prihvaćena i što im je ukazana mogućnost i nastavak obrazovanja uz pomoć stručnih saradnika i vršnjaka. Sa druge strane se pokazalo da je deci iz inostranstva najteže pala integracija i da su se pokazala kao dosta povučena. S tim je pred izazovom stavljena svaka škola pa su tako zajedničkim konsultacijama polako uključivali decu strane državljane u obrazovni sistem, neki od primera jesu pripremanje kontrolnih zadataka na njihovom maternjem jeziku, približavanje književnosti kroz osmilšljavanje programa „Lepotica će spasiti svet“ inspirisana romanima Dostojevskog u koji su bila uključena kroz igre reči, čitanje poezije…
Zaključci sa sastanka su:- U uspostavljanju komunikacije od velike pomoći su nam aplikacije na telefonima za prevođenje, poznavanje stranog jezika prosvetnog kadra i roditelja, kao i dece, olakšava sporazumevanje. Prevodioci su od velike pomoći, ali na njih se povremeno može računati. Predlog je dat da se koriste potencijali iz lokalne zajednice kao što su studenti Filoloških smerova na Filozofskom fakultetu, ili učenici filoloških gimnazija da budu volonteri i ispomoć u prvim mesecima. Sagovornici su videli ŠU kao instituciju koji mogu pomoći u povezivanju pomenutih ustanova sa školama.
- Za nastavu je najvažnije da se diferencira, da se primenjuju različite vrste diferencijacije, odnosno diferencirati se može sadržaj, proces, produkti i okruženje, poštovati sve principe diferencijacije.
- Potrebno je pisati plan podrške, početi sa merama individualizavije (u skladu sa Pravilnikom za pružanje dodatne podrške) i pratiti, sa tendencijom ukidanja tih mera kako dete savlada jezik.
- Ako se vodi redovno pomenuta dokumentacija, u skladu sa njim se i realizuje ocenjivanje.
Nakon sastanka u evaluacijinim listama učesnici su istakli da im je tema bila izuzetno korisna, zadovoljni su bili sadržajima, diskusijama sagovornika. Jedna članica Pedagoškog društva Vojvodine je i pokazala spremnost da ostavi svoj kontakt radi pružanja podrške kolegama i razmene iskustva upravo povodom uključivanja dece iz inostranstva u školu.
Snimak Tematskog sastanka možete pogledati na našem YouTube kanalu.
____
Više o najnovijem tematskom broju i objavljenim stručnim radovima možete pročitati na sajtu stručnog i naučnog časopisa „Pedagoška stvarnost“.